No man is on Island

Grad palih anđela

Kako nakon Cirque de soleil ić gledat išta drugo?

Predzadnji

Čudan je osjećaj da si u predzadnji koji dočekuje novu godinu. Da još samo neki ljudi na Aljaski i Havajima i Samoi (ah, naš dragi advokat Samoanac, nikakvo čudo da je onako sjeban) nakon tebe dočekuju pola noći, a da su se u tom trenutku svi tebi dragi ljudi već ako ne otrijeznili i ustali, ali barem odmorili. Stojiš tako na obali oceana u jedan ujutro i gledaš prema moru i tamo negdje dalje je već 2. 1. ujutro i malo ti je konfuzija u glavi. A malo i alkohol, ali malo. Da i vama uvedem konfuziju, evo kako to izgleda u Oceaniji (vrijeme u zagradama je trenutno, dok ovo pišem). Pa ti vidi koji je dan gdje i kako i kada i zašto. No, dosta morskih bizarnosti, ajmo na kopnene. Bio je vrlo jedan čudan dan jučer ovdje, Wine Country sjeverno od grada je potopljen u oluji koja je lupila i lupala cijelu noc 30. na 31., i prestala tek oko podne 31., a sad će izgleda opet napast. Evakuiralo ljude, poplavilo kuće... Tako da je stvarno jučerašnja fešta izgledala jako upitno. Kako to međutim već biva, večer je bila ugodno topla, i kao stvorena za obaranje šankova. Osim što je počelo sa Saturday Night Fever, naravno. Ahhhhhhhhhhhh............. Prva rupa po putu je bio Mr. Bing's. Drži ga neki veliki ogromni Havajac, u havajskoj košulji na kojoj je međutim nacrtana California. Hm. I puno palmi. Kolika su mu leđa, doduše, stala bi tu još pokoja država. E dakle, rupa je vrlo jednostavna: šank, i džuboks, i nema stolova. Šank je polukružni, unutra on, a vani mi, i ima mekanu podstavljenu kožnu nalaktinicu (ili kako se već zove komad šanka na koji se, je li, nalaktiš). Carski. U džuboksu samo dobre stvari, za šankom dobra atmosfera, i super. Slijedila je još veća rupa. Saloon. Upad deset dolara. Upadi za Novu godinu su se kretali od 50 do 100 dolara za neka normalna, ne jako uglađena mjesta: klubovi, birtije, pokoji koncertić (Dresden Dolls su bili tu, skupa s još par bendova, baš sam mislio otić ali 77 dolara je bilo previše). Da mi neki loš DJ kao u Cat Clubu pušta muziku koju i inače pušta za 5 dolara, samo ovaj puta za 50, e neš majci!! A u rupi, Curtis Lawson i njegov band. Bubanj, bas, gitara, klavijature i glas. Curtis Lawson je glas. Tko je Curtis Lawson? Nemam pojma, ali je faca. Dixieland, Luisiana đir, Muddy Waters repertoar, dobacivanje publici i bendu, crnački scat, super trash. Ekipa u rupi još bolja od toga - Vesna čak sumnja da su swingeri, ali ja mislim da su samo preživjeli Šezdesete i prespavali ostatak stoljeća. Skica do skice, starci hipici koji se hvataju po kutevima, neki mladi parovi koji nose blesave plastične kapice (dečki) i još gluplje pernate rajfove (cure) na kojima piše Happy New Year. Najjači je međutim bio jedan Kinez, ogroman tip od nekih tridesetak godina, sav u crnom, s tamnim naočalama, slušalicom u uhu i natpisom Jiujitsu master oko vrata. E taj je cijelu večer konspirativno stajao u dnu rupe, i jedva primjetno, vrlo pomno i strašno koncentrirano radio neke pokrete s rukama u Bruce Lee stilu. Predobro. Onda je u jednom trenutku klavijaturist počeo svirati tako da je opkoračio Rolanda i jezikom svirao i proizvodio super zvukove. Nakon toga je rekao da ćemo sad još malo ispratiti Two double-o five i dočekat Two double-o sex. Cheers! E da, još jedan mali detalj koji me je jako jako razveselio - na ulazu, umjesto pečata i slučnih flourescentnih sranja koja ti lupaju po rukama, tip je imao crni marker, i napravio nam točkicu na nadlanici!!!! Predobro!! No, main event je vatromet u tem Somboru, pa smo istim krenuli oko jedanaest i pol prema Ferry Building, a kad tamo - zadnji dan škole. Masa neke djece koju ne puštaju u klubove (jer je puno bolje da se mlađi od 21 opijaju po cestama i padaju u more nego da budu na suhom i pod paskom starijih u nekom klubu), u nekim majičicama, samo je brašno falilo. Pa onda familije s djecom u kolicima (e to nisam mogao vjerovat, vodit djecu u tu ogromnu masu, valjda nekoliko desetaka hiljada ljudi), pa sve i sva. A niš se u stvari ne događa, nema muzike, nema zabave, nema čak ni da netko samostalno svira, nego eto tako, došli smo gledat vatromet. I eto, bio vatromet, svi su vrištali, a ja sam gledao kako avioni lete iza vatrometa i kako to mora izgledat odozgora. Kažu, 15 minuta vatrometa je 120000 dolara. Superbravo. I to je to. Još par pijača kroz neka ne tako jako pitoreskna mjesta u gradu i onda doma. Sve u svemu, fora ali baš niš specijalno. Čak nisam naletio niti na neke jako zabavne situacije. Doduše, bili smo samo u kineskoj i talijanskoj i francuskoj četvrti, možda su Meksikanci i LGBT i ostale manjine imale bolje fešte. A možda je na Novom Zelandu isto bilo bolje... Ili gore... Ili ne...

Imaš li primjedaba? (2) - Printaj - #

Sretno novo leto!

Evo ti ga vraga, na! Ki je mislel da će već doć, a? Tu je takovo neko vrime, da čovik ne zna. Jesen, recimo oktobar. Moj rođendan. Tako. Noćas je padal daž, jutros ne, sad opet. Sad je deset ujutro. To je sedan večer pul vas. Kad vama bude polnoći, ja ću bit u kinu na Saturday Night Fever. Vjerojatno. A večeras, vani po cestama, ma ako bude ovako padalo, doma. Bu. Dobro, bolje nego na Novim Fosilima i Parnom Valjku u Palachu skupa, ma opet... Znan da će još par nevjernih čitatelj(ic)a bit doma i gledat u plafon ili zid ili knjigu, svoju ili tuđu nebitno. Pa eto, bar neću bit sam :-) Falite. Jebeš moć gledat Mighty Joe Younga u art deco kinu, kad to nemaš s kim iskomentirat i smijat se i napit i njurgat pokla. Moja novogodišnja čestitka - poslušajte mudre riječi i živite po Calvinovim načelima.

Imaš li primjedaba? (2) - Printaj - #

Samo za vas...

(a nego za koga...) sam izbacio neke popratne blog.hr gluposti i reducirao fotke i sad imate stare u dvije varijante, a nove u jednoj, i sve na thumbnailima osim nekih pa ko vas šiša. Nisam ja kriv što imam 1440x960 rezoluciju na 15 incha...

Imaš li primjedaba? (1) - Printaj - #

Busby Berkeley

Ajme, bio sam u Castro Theatre na Busby Berkeley double feature večeri!! Prekrasno!! Za početak, kino je najljepše kino u kojem sam bio. Izgrađeno 1922. u Art deco stilu, s freskama, orguljama, lijepim predvorjem - autentično i izvorno mjesto, bez imalo kiča (ako zaboravimo na kokice). Orgulje su predivne, a prije projekcije tip je svirao muziku iz Tridesetih, leđima okrenut publici, i samo bi se svako toliko naklonio. Identična scena nekim špicama Flying Circusa, samo što je tip bio obučen. Sa zadnjim tonovima orgulje i orguljaš se spuste malim scenskim liftom u pod, i ostane samo platno. A na platnu, prije svega, kako i spada, foršpani. Za filmove koji će se vrtit uskoro, naravno. A uskoro se vrte Mighty Joe Young iz Tridesetih (Biggest adventure ever seen on screen!!), i Saturday Night Fever. Da li moram napominjati da su foršpani originalni, i pregenijalni, pogotovo Mighty Joe Young!? I onda Busby. Ah krasote. U drugom filmu u glavnoj ulozi je James Cagney, koji onda i pleše i pjeva i glumi i krasan je. Onda dođem doma i čitam kako se u Zagrebu prepucavaju hoće li se igdje uopće ikad više puštat kinotečni program, a u Rijeci zatvaraju i preostala dva kina. I dođe mi da imigriram iz higijenskih razloga... No, nakon filmova, poneseni atmosferom i krasnim jednim unutarnjim osjećajem, moja domaćica i ja smo ni pet ni šest nego preko puta, u neku birtiju koja se inventivno zove The Bar. Kako je Castro gay četvrt, svi barovi su gay, ali ponegdje dopuštaju heteroseksualcima ulazak. Cijeli kvart je vrlo rezidencijalan, visoka srednja klasa i sitniji bogataši tu žive, i jedina razlika u odnosu na ostale dijelove grada (osim što je jedan od bogatijih kvartova) je da se tu ljudi drže za ruke, i da ima jako puno duginih zastavica posvuda. I imaju najbolju sladoledarnu u gradu. I vrlo dobre restorane. Znaju uživat... E dobro, The Bar nije nešto. Ono, puno medvjedića, i velike porcije alkohola. I furka malo na Osamdesete. Ali, pun sam ideja za Gay bar :-)) Retro je jako u modi ovdje. Jučer smo bili u Cat Club, gdje puštaju samo Osamdesete. Na dva floora. Kombinacija je slijedeća: Tranzistor, bez cigareta, s ogledalima i lošim ozvučenjem. U jedan i pol se prestaje točit alkohol. Na ulazu se čeka red (!!) i provjeravaju ti koliko imaš godina. Dodaš tome loše DJe, iritantnu rasvjetu, jako grijanje i snažne ventilatore, i dobit ćeš jedno od najkool mjesta u gradu. I/ili prehladu grla. Whatever. Upad za Novu godinu - 50 dolara. 45 ako si obučen u Osamdesete. Tema večeri: 1984. Khm... Rađe ću se šetat gradom. I fotkat. Evo još pokoja. Zaljev - opet sam gledao Bullitta. Imao je stan dva bloka od mene, fotkat ću čim prestane kiša padat. Opera Golden Gate Park je navodno najveći urbani park u zemlji. Znači u svemiru, jer tu je sve preveliko. Park je vrlo lijep i ugodan, ima muzeje i koncerte i sportske terene i bizone i ždralove i kornjače i nije zoo nego je park.

Imaš li primjedaba? (2) - Printaj - #

Božić

Kič je nesmiljen ovdje. Generalno, grad je puno manje ukrašen od evropskih gradova, i sve je prepušteno, kako i spada, individualcima. Ajme. Najgore su prošle posh ulice, nešto malo bolje turistički dijelovi grada. Najgora je Marina, ali eto tek "fleeting glimpse" Međutim, vrhunac Božića bio je odlazak u Glide To je jazz crkva, u koju dolaze svi i sva, i u kojoj pjevaju blesave pjesmice i dragi su i ne propovijedaju nego ako tko ima šta za reć kaže. I jako su djetinjasti. I skupljaju pare i onda dječici kupuju robu u GAP i Old Navy dućanima!!! Fotke ne mogu prenijetu suludu sliku u kojoj jedan od dva prevoditelja na jezik gluhih prevodi govor glavnog popa, koji govori jako ritmizirano i u zanosu i svi navijaju JEA JEA AMEN a prevoditelj ima prekrasnu koreografiju i sve to izgleda jako nestvarno, ali svi uživaju. Pa valjda i gluhi. Iako, što će oni u muzičkoj crkvi...

Imaš li primjedaba? (2) - Printaj - #

Steve McQueen

Bullitt. Golden Gate. Kad sam bio mali, onda sam se igrao da se vozim preko Golden Gatea. Titov most mi nije bio neka fora, iako je do pred malo bio najduži most nekako napravljen. Dok netko drugi nije napravio nešto duže. Živio Jure Radić. Bila je rijetko lijepa i vedra večer sinoć Zato je ujutro odmah počela padat mala, dosadna kondenzirana vodena para. I svijet je izgledao drugačije... Najveća fora jučerašnjeg dana bila je vožnja autom. To je tako smiješno i tako adrenalinski i tako blesavo i naivno da se i ne može drugo nego stavit na film. Nema fotaka! Iznajmili smo nešto najbliže legendarnoj Crvenoj psini (iako puno gluplje) i otišli do Berkeleya. Preko Bay Bridge-a, kao Dustin Hoffman. Samo što za nas nisu preusmjerili promet - u smjeru Berkeleya se vozi po doljnjem, ružnom natkrivenom dijelu mosta, a za Diplomca su okrenuli priču e kako bi Benjamin mogao s vjetrom u kosi u svojoj crvenoj Alfi jurit ka Elaine. ELAINE!!!! Za vozit automatik ne trebaju ti dvije noge, a i jedna ruka je viška često. I dobar dio mozga možeš pustit doma, ili di već. Svi piju kavu dok voze a policajci voze i pretražuju podatke na kompjuteru. Dok ne dođeš do znaka STOP kad svi koče (naglo) i nitko ne vozi, jer moraš pustit onoga koji je prvi došao u raskršće. Svi se malo pogledavaju pa voze dalje. Nema normalnih znakova, ako ne znaš engleski ne znaš da moraš obavezno skrenut negdje, ali zato možeš proći kroz crveno ako skrećeš desno. Zabavno. Blesavo. Doživljaj grada iz auta je puno puno drugačiji. Ovo je prvi grad koji ima istu geografiju pješke i iz auta, ali zato film teče brže, nema pretapanja, samo čudni rezovi koji doprinose ritmu. Dogma? Bullitt. Chinatown

Imaš li primjedaba? (1) - Printaj - #

Ocean

To se ne opisuje. Ideja da od te plaže pa do Japana nema ničega, to je teško pojmljivo. Šta dete zna šta je 10000 kilometara. Bio sam na plaži, i pričao s oceanom. Satima. Onda mi je dao da ga fotkam. Zalio me samo dvaput - kad sam došao, i kad sam odlazio. Cipele su se dobro držale. Ja malo manje.

Imaš li primjedaba? (1) - Printaj - #

Di si bio, šta si radio

Nikad dosta, a? Prst, ruka, ta priča. Mislim halo, o čemu da pišem ako sam stalno za kompjuterom i pišem?? Imam maštu, ali ne tako jaku. I tako, ne obazirući se na komentare (koje ipak s veseljem čitam) i ne odgovarajući na provokacije (kako su me to lijepo učili - eto di sam bijo devedesprve!), šetao sam se gradom i okolicom zadnjih para dana. I svašta vidio. Neke se stvari ne daju prepričat, ali ima fotaka. Neke se stvari daju prepričat, pa ćemo pokušat. A neke se, ne bi čovjek vjerovao, daju i doživjet, i ne daju ovjekovječit nikakvim aparatima, i te vam ne dam. Mislim, ovako, hladno. O tome nasamo. Bio sam svugdje. Ponekad, možda, se nisam ni maknuo iz narančaste sobe na Kvarneru. Trudim se da toga ima čim manje. Bit će dakle par postova o zadnjih par dana, a ovo je kratki post o slijedećih par dana. Nemam pojma gdje i kako za Novu godinu, ali baš me briga, 31. u 3 popodne u Castru igra Saturday Night Fever, u gay kinu gdje se svašta događa lijepoga. Mislim da je to super jedna stvar za kraj godine. A prije toga, sutra, Busby Berkeley double feature - i nakon toga izlazak u Castru, pa ma kakav bio, bit će zabavan. Nema boljeg mjesta na svijetu nego tu za takav provod :-) A 4. 1. idem na Cirque du Soleil!!! Ničim izazvani, ušetalo se par ljudi u jedan diner u centru grada s jaketama i natpisima Cirque du Soleil. Pa kad sam već tu... Toliko o planovima, zasad. Prijeđimo onda na rubriku "Što je bilo, bilo je". Očekujte da će se grafički ovaj blog pogoršavati. Sadržajno gori ne može biti, a bolji ne želi. Hvaladoviđenja.

Imaš li primjedaba? (1) - Printaj - #

Mala noćna muzika

Preletiš pol svita, devet vremenskih zona, i onda ti je podne. U tri ujutro. Pa ti vidi. I nema baš puno mogućnosti: možeš istraživati novi kompjuter, ili se šetati gradom u nadi da nećeš naletjeti na jako neugodne situacije. Grad je miran, nema neke velike frke, osim eventualno Tenderloin, ali nisam još bio, pa ne znam. Lonely planet nije neka pamet na koju se treba oslanjat. Uzdaj se use, u svoje kljuse i u zdravstveno osiguranje koje nemam, that's my motto. Drugi dan je bio vrlo ljigav, padala je kiša jako pa malo pa jače pa pljusak pa "precipitation is expected" a vani potop. Ne bi čovjek vjerovao, ali imaju rupe na cesti. A kako su im auti triput veći, tako je i mlaz vode kad te pošprica 1000 puta jači. (voda koja te zalijeva po ulicama ovog svijeta, kao i sranje kad se krene događat, raste logaritamski) No dobro. Kamioncin Magla je sveprisutna. Kako je grad na poluotoku, zapadno je ocean (ma ne!?), istočno je Bay, i onda kontinent, s oceana stalno dolazi magla. Neki dijelovi grada imaju više magle, neki manje, a neboderi imaju par nemaglovitih dana godišnje. Možda zato ne ima jako malo nebodera, i općenito visokih nekih zgrada. Sigurno uopće ne zbog potresa. Nego zbog pogleda. Noćni skyline Dnevni skyline, i Bay Bridge u pozadini Rano ujutro Sveti Franjo je bio glavni epicentar dot-com biznisa pred par godina. Glavna kompjuterska industrija je na korijenu poluotoka, tu je sve i sva. Čak su napravili jedan jako dosadan i jako velik grad, Sveti Josip (San Jose) koji se vidi pri slijetanju i koji već iz zraka zrači dosadom. E, zašto to pričam. Ne znam. Ali fora kod ovog grada je da se konstantno mijenja. Par bitnih revolucija je ovdje počelo (zlatna groznica, seksualna, gay, beatnik, Black Power, dot-com), i završilo, i to se nekako vidi na tom zbrčkanom gradu. Od arhitekture koja je skupljena s koca i konopca (a ča to znači?) do ljudi koji su ležerni i hodaju okolo u kratkim gaćama i plastičnim sandalama i Calvin Klein košuljama. Da mama. Nizbrdo I naravno nizbrdice. Evo primjera kako od gluposti napravit svjetski poznatu atrakciju. Steve McQueen. Recept: imaš brdovito područje. Hoćeš napravit grad. Ali si škrt s prostorom, pa potpuno nelogično ideš gradit pravilni raster po nepravilnom terenu. Za nagradu, dobiješ uspone od 20tak posto. Suludo za pješake i konje koji su onomad vukli tramvaje. Onda ti potres sruši cijeli grad, a ti ga napraviš iznova naopako. Odnosno, pravilno. I onda to sve dobro naplatiš Hollywoodu, turistima i maloj djeci koja fascinantno rade fotke po cijelom gradu. Lombard Street I onda, a to je vrhunac genijalnosti, najstrmiju ulicu koju imaš pretvoriš iz spusta u slalom, proglasiš je najzavojitijom ulicom na svijetu (pih!) i prodaš opet cijelom svijetu muda pod bubrege! Lombard Street i pogled na grad U mnogočemu ima sličnosti između Venecije i San Francisca.

Imaš li primjedaba? (6) - Printaj - #

Prvi dan

sam išao u generalnu šetnju gradom Svetog Franje. Volim se šetati gradovima, ne voziti ili da me voze, nego lunjati, besciljno, pokušati shvatiti i doživjeti geografiju grada, place, dućane, barove, restorane, ulicu, ljude. Neobičan je ovo grad po tome što ima dvadesetak jako odvojenih dijelova (obišao sam možda četvrtinu jučer). Chinatown, North Beach (Talijani), Castro (lbgt), Tenderloin (kriminalci i prostitutke), Financial district, Nob Hill (posh, tu sad spavam, hehe), Russian Hill... A sve je jako blizu, i doslovno, iza ugla se nađeš u nekom drugom filmu. Za početak, Chinatown je najveća i najstarija kineska zajednica u toj zemlji. Super je štos da nakon jednog od mnogih požara i potresa (od kojih su neki podmetnuti, požari naime) u kojima je preko nekoliko puta stradao cijeli grad, e onda su Kinezi lijepo skužili da su izgorili i svi dokumenti gradski. Kako je postojao neki zakon koji je Kinezima zabranjivao ulazak u zemlju, oni su se svi prijavili da su imali državljanstvo, ali da su izgubili dokumente. I tako su onda dobili državljanstvo, pa su pozvali svoje žene, djecu, ljubavnice i širu familiju. Baš je dobra fora. Talijanski kvart počinje odmah iza kantuna. Sve ustvari počinje odmah iza kantuna, malo se pretapa, jedan blok recimo, i onda paf, nije više kantonska riža nego je napolitanska pizza. Masa Kineza koja je nastanjivala trotoar odjednom je zamijenjena masom Talijana koji urlaju na lošem talijanskom. Ovo je prvi grad koji sam sreo gdje je filmska montaža vidljiva u svakodnevnom životu, samo ako ne stojiš na jednom mjestu. Još nisam vozio auto, ali mora da je osjećaj još jači. Mural između kineske i talijanske četvrti Talijanska četvrt se nadovezuje na Fisherman's Wharf. To je istovremeno jako ružan i jako lijep dio grada. Lijep je jer je na obali, u zaljevu, gleda na jedan poznati otočić i ima puno ribarica, pa sam se malo osjećao doma. Dok nisam našao tablu s upozorenjem da "ne jedem riba...". Ružnoća je pak neopisiva, a kameri vrlo neuhvatljiva. To nije neka osobita ružnoća, ružnoća s osobnošću, koja onda može biti zanimljiva. To je mješavina turizma, loše arhitekture i prelošeg ukusa. Kombinacija kažotića na Slatini po ljeti ili Korza po zimi, sa svim onim džindžamamindžama u drvenim kućicama, plus Times Square reklame i pazar estetika. Times square meets Marrakech suk na Slatini. Nema fotke. Možda će bit. Jailbird

Imaš li primjedaba? (1) - Printaj - #

Disclaimer

Evo me na poluotoku. Pokleknuo sam, i otvorio blog, samo za ovu prigodu. Blog dakle traje do 11. 1. i nakon toga ne. Isto tako, blog je namijenjen prijateljima, ljubavnicama i familiji. (prvih ima malo, drugih nema, a trećih nakon ovog bloga neće bit, hihi). Na blogu i na gnjavaži imam zahvaliti Uspomeni, i činjenici da sam otišao na godišnji baš kad mi je trebalo, iako mi je društvo u mom gradiću jako ugodno i fali mi. Pa ovaj blog ide svima vama koji se prepoznajete u jednoj od tri gorenavedene kategorije. Ostali, odjebite, ili aplicirajte za kategoriju dva. A čega će bit? Tko to zna. Malo impresija s putovanja, pisanih u sitne sate pod utjecajem jetlaga i niskog tlaka i visokih temperatura. Bit će i fotaka, i genitiva množine s nepostojanim A, i ružnih riječi (da, mama) i lijepih dogodovština. Ili ne. "ne jedem riba..."

Imaš li primjedaba? (1) - Printaj - #